Nisu isprobali nepoznati retardant

Lomila su se koplja oko kvalifikacije djela, na koncu je optužba išla na jaču varijantu. Zašto, objašnjeno je u činjeničnom opisu. Optuženici nisu provjerili novo sredstvo, pristali su na posljedice i zato se, po stavu državnog odvjetništva, ne radi o nehaju!

Medaka terete da je kao direktor poslova ekologije i zaštite HŽ Infrastrukture predložio uporabu novog tipa retardanta TG-300 za zaštitu od požara pružnog pojasa na dionici Kaštel Stari - Labin Dalmatinski te da je kao predsjednik povjerenstva predložio da se prihvati ponuda tvrtke Intrade d.o.o. Zagreb premda je znao da se radi o novom, dosad neiskušanom tipu retardanta, koji se do tada nije koristio. Učinio je to premda tvrtka optuženog Ivana Tomaškovića nikada nije obavljala ovakve poslove. Tomaškovićeva obitelj već godinama se zapravo bavi prodajom i proizvodnjom hrane za kućne ljubimce. Ovo im je bio potpuno novi biznis.

Drago Rogulj je kao voditelj zaštite od požara Područnog odjela Split nadgledao tretiranje pruge retardantom. On i Medak dopustili su da se sredstvo koristi na nezakonit način, stoji u optužnici. Tomaškovića terete za nabavu retardanta i angažman punca Joze Bazine, koji je izradio priručnu prskalicu za nanošenje sredstva na prugu.

Bili su svjesni da vlakovi na nizbrdici neće moći kočiti

Bazina je, pak, angažirao vatrogasca Branka Tišljara da obavi prskanje spornim retardantom, a u tome su mu pomogli poznanici. Retardant je 24. srpnja 2009. godine posut po tračnicama po uputi Tomaškovića i Bazine, a cijelu akciju su, navodi se u optužnici, dopustili Medak i Rogulj. Tužitelj Michelle Squiccimarro zaključio je kako su optuženici bili svjesni da se na taj način može izazvati klizavost tračnica, zbog čega vlakovi na nizbrdici nisu mogli kočiti. Nisu, inače, mogli kočiti ni na ravnom, pokazao je eksperiment s retardantom na ravnoj dionici kolodvora u Kopilici.

Prilikom prolaska nagibnog vlaka IC 521, koji je prometovao iz Zagreba prema Splitu, došlo je do proklizavanja tijekom kočenja. U Rudinama je vlak izletio s tračnica, šest osoba je poginulo, a 55 ih je ozlijeđeno. Uz to je nastala materijalna šteta od više milijuna kuna.

Kolika točno, Državno odvjetništvo ne zna, jer se HŽ do danas nije udostojio odgovoriti na upit splitskog suda. Šteta je, inače, totalna i iznosi 3,2 milijuna eura. U tu cifru ne ulaze, međutim, naknade obiteljima poginulih i stradalima. "Vlak smrti" još trune na kolodvoru u Solinu, dok se povjerenstvo HŽ-a koje je trebalo pronaći uzroke tragedije - raspalo.

Medak uzdignutog čela

"Bog je velik, sve vidi. Dat će... Ne znam što sam trebao napraviti, a da nisam napravio. Mogu ići uzdignuta čela. Sve je bilo u skladu sa Zakonom, ja sam nevin i s ovom teškom tragedijom nemam nikakve veze", komentirao je Medak optužnicu. I on se nadao blažoj kvalifikaciji. Dobio je izvanredan otkaz. Nije nam htio kazati od čega sada živi.

Nije priči ovdje kraj. Optužnica mora, naime, proći prigovore obrane, koja će napasti iz svog oružja. Podastrijet će prijepisku koju su Tomašković i Bazina vodili s proizvođačem retardanta TG-300, američkom tvrtkom Universal Fire Shield. Prskanje je izvršeno prema njihovim uputstvima, od Tomaškovića i Intradea ogradili su se tek nakon saznanja o nesreći.

Kao da se zaboravilo, žrtava je moglo biti još više, jer je na spasitelje, policajce i novinare naletjela i teška motorna drezina bez kontrole. Upravo ona koja je vukla vagon s kojeg se špricao sporni retardant. Krenuli su u pomoć čuvši za tragediju, a malo je nedostojalo da na svom putu pometu još nekoliko desetaka ljudi.